ShopDreamUp AI ArtDreamUp
Deviation Actions
... jer sam prezaposlen.
Naravno, mogao bih kao 50% ljudi ovdje svako malo dolaziti i postavljati kratke poruke tipa "ej ljudi, šta ima, nešto baš i ne stignem u zadnje vrijeme postavljati journale", a mogu jednostavno ne javljati se milion godina, doći, postaviti ovaj bullshit i opet nestati na neodređen period.
By the way, svašta se promijenilo. Sad sam napokon zvanično filmski producent, kako po fakultetskoj diplomi tako i po zanimanju. To dostignuće se još nije stiglo proslaviti, ali budem i to vjerovatno uradio nekad sredinom 9. mjeseca, naravno uz mnogo ljudi i alkohola. Radim još uvijek na svom prvom animiranom filmu, koji bi trebao biti gotov do 15. 09. (a već vidim da ću zakasniti), te na još tri druga projekta koja su tek u početnoj fazi.
Sarajevo Film Festival je izvanredno prošao, bio sam član Talent Campusa, upoznao tonu producenata iz okolnih zemalja, dogovorio par potencijalnih projekata, naučio kako radi berza za posredovanje i budžetiranje igranih i dokumentarnih filmova, imao priliku upoznati osobe koje nisam nikad ni sanjao da ću uživo vidjeti i upoznati (Stellan Skallsgard, Darren Androwsky, Gillian Anderson), sjediti do Mickey Rourkea, te steći mnoštvo kontakata (a u ovom poslu the most important thing is to know people who know people).
Sad bih, kao, trebao da se zatvorim ponovo u kuću i radim neprekidno do 15. 10. da crtić bude završen na vrijeme, no uz moju koncentraciju i sklonost ka birtijama vidjet ćemo kako će to završiti.
I gdje da čovjek pored svega toga nađe vremena za slikanje? Jeli mi malo krivo zbog toga? Naravno da jeste. Moj dragi Nikon D90 čini mi se još uvijek svježim i tek kupljenim (mada će evo uskoro godina dana kako sam ga kupio) a nisam ispucao ni 7000 slika (a i ovo što sam ispucao nije čemu, pogotovo obzirom da nije bilo nikakvih specijalnih photosessiona niti putovanja, jedino Barcelona je nečemu valjala) i fotkanje mi generalno nedostaje. I mogao bih se ja sad tješiti da će biti vremena i za to, no obzirom u kakav sam posao uletio, nešto ne vidim sebe u bliskoj mogućnosti kao čovjeka koji će imati vremena za bilo šta u životu sem posla i povremenog birtijanja. Zato će u ovu galeriju, kao što je to u zadnjih par mjeseci običaj, sporadično uletati po jedna ili dvije slike mjesečno, niko ih neće komentarisati (pošto vidim da se većina ljudi koji su nekad znali obitavati ovdje odselila na neke druge stranice), a ja ću razmišljati i dalje ima li smisla da ovaj account držim otvorenim ili da ga napokon jednom zasvagda ukinem. Mislim, pogledajmo istini u oči, Deviant Art je nekako zamro. Nije to ni do kakvih pogrešnih poteza, dizajna, community-ja ili bilo čega drugog, već jednostavno... pojavio se Facebook, pojavile su se brojne druge stranice, portali, gluposti i ljudi su prestali dolaziti. Jednostavno se promijenila cjelokupna furka ljudi koji dolaze na ovu stranicu i dok sam nekada mogao upoznavati interesantne ljude s kojima sam dijelio fotografske sklonosti i s kojima sam u većini slučajeva imao priliku naknadno se uživo upoznati i do današnjeg dana ostati u nekom kontaktu, danas vidim samo gomilu slučajnih prolaznika, koji tek s vremena na vrijeme svrate do galerije, ostave neki bezlični komentar ispod fotografije, tipa "nice" i nastave dalje svojim putem.
Deviant Film mi se, međutim, čini kao perspektivan novi pravac na ovoj stranici i community koji se tu okuplja i nastaje čini se veoma perspektivan. Ako ostanem na ovom sajtu, moje buduće djelovanje će se vjerovatno odvijati u pravcu filma, ne samo zbog mog sadašnjeg zanimanja, već i zato jer imam osjećaj da ću imati s kime da razmjenjujem ideje i međusobno dogovaram kooperaciju ili projekte.
Vidimo se na filmovima
Naravno, mogao bih kao 50% ljudi ovdje svako malo dolaziti i postavljati kratke poruke tipa "ej ljudi, šta ima, nešto baš i ne stignem u zadnje vrijeme postavljati journale", a mogu jednostavno ne javljati se milion godina, doći, postaviti ovaj bullshit i opet nestati na neodređen period.
By the way, svašta se promijenilo. Sad sam napokon zvanično filmski producent, kako po fakultetskoj diplomi tako i po zanimanju. To dostignuće se još nije stiglo proslaviti, ali budem i to vjerovatno uradio nekad sredinom 9. mjeseca, naravno uz mnogo ljudi i alkohola. Radim još uvijek na svom prvom animiranom filmu, koji bi trebao biti gotov do 15. 09. (a već vidim da ću zakasniti), te na još tri druga projekta koja su tek u početnoj fazi.
Sarajevo Film Festival je izvanredno prošao, bio sam član Talent Campusa, upoznao tonu producenata iz okolnih zemalja, dogovorio par potencijalnih projekata, naučio kako radi berza za posredovanje i budžetiranje igranih i dokumentarnih filmova, imao priliku upoznati osobe koje nisam nikad ni sanjao da ću uživo vidjeti i upoznati (Stellan Skallsgard, Darren Androwsky, Gillian Anderson), sjediti do Mickey Rourkea, te steći mnoštvo kontakata (a u ovom poslu the most important thing is to know people who know people).
Sad bih, kao, trebao da se zatvorim ponovo u kuću i radim neprekidno do 15. 10. da crtić bude završen na vrijeme, no uz moju koncentraciju i sklonost ka birtijama vidjet ćemo kako će to završiti.
I gdje da čovjek pored svega toga nađe vremena za slikanje? Jeli mi malo krivo zbog toga? Naravno da jeste. Moj dragi Nikon D90 čini mi se još uvijek svježim i tek kupljenim (mada će evo uskoro godina dana kako sam ga kupio) a nisam ispucao ni 7000 slika (a i ovo što sam ispucao nije čemu, pogotovo obzirom da nije bilo nikakvih specijalnih photosessiona niti putovanja, jedino Barcelona je nečemu valjala) i fotkanje mi generalno nedostaje. I mogao bih se ja sad tješiti da će biti vremena i za to, no obzirom u kakav sam posao uletio, nešto ne vidim sebe u bliskoj mogućnosti kao čovjeka koji će imati vremena za bilo šta u životu sem posla i povremenog birtijanja. Zato će u ovu galeriju, kao što je to u zadnjih par mjeseci običaj, sporadično uletati po jedna ili dvije slike mjesečno, niko ih neće komentarisati (pošto vidim da se većina ljudi koji su nekad znali obitavati ovdje odselila na neke druge stranice), a ja ću razmišljati i dalje ima li smisla da ovaj account držim otvorenim ili da ga napokon jednom zasvagda ukinem. Mislim, pogledajmo istini u oči, Deviant Art je nekako zamro. Nije to ni do kakvih pogrešnih poteza, dizajna, community-ja ili bilo čega drugog, već jednostavno... pojavio se Facebook, pojavile su se brojne druge stranice, portali, gluposti i ljudi su prestali dolaziti. Jednostavno se promijenila cjelokupna furka ljudi koji dolaze na ovu stranicu i dok sam nekada mogao upoznavati interesantne ljude s kojima sam dijelio fotografske sklonosti i s kojima sam u većini slučajeva imao priliku naknadno se uživo upoznati i do današnjeg dana ostati u nekom kontaktu, danas vidim samo gomilu slučajnih prolaznika, koji tek s vremena na vrijeme svrate do galerije, ostave neki bezlični komentar ispod fotografije, tipa "nice" i nastave dalje svojim putem.
Deviant Film mi se, međutim, čini kao perspektivan novi pravac na ovoj stranici i community koji se tu okuplja i nastaje čini se veoma perspektivan. Ako ostanem na ovom sajtu, moje buduće djelovanje će se vjerovatno odvijati u pravcu filma, ne samo zbog mog sadašnjeg zanimanja, već i zato jer imam osjećaj da ću imati s kime da razmjenjujem ideje i međusobno dogovaram kooperaciju ili projekte.
Vidimo se na filmovima
Fak jea
Mislio sam da sam napokon naučio HDR kad sam proli put pisao journal. Jesam ipak. Opet mi se sve odbilo od glavu i svaka slika koju sam napravio nakon tog journala nije ni na ta ličila (a kao slikovni primjer moemo navesti ovu: http://fav.me/d2ywlas
Kad smo već kod te slike, tu se desila zanimljiva stvar: Crkao mi je shutter na fotoaparatu istog dana kada sam napravio referentne fotke za tu sliku. Onda sam poslao tijelo fotoaparata (Nikon D90) na servis, sačekao mjesec dana i dobio ga taman na vrijeme da mi crkne baterija. Onda porudba, paprena cijena baterije, taman sti
Research Finished
I got bored with photography few years ago. I wanted to take it much further beyond just point-and-shoot. I wanted to edit the hell out of my photos, in order for them too look like paintings, but I didn't like any of that photomanipulation stuff. Then I discovered HDR. And then I discovered it was much, much harder than it seemed at first, to achieve the results I wanted. Thus began a research into the advanced aspects of HDR which took me few years and a lot of experimenting.
Finally I seem to have reached my goal. Meanwhile I made a lot of mistakes over the course of exploration. I didn't want it to look realistic, but I also didn't want
Kraj se blizi
Jo dvadesetak dana do ultimativnog datuma
30.11.2009 - Dan kada branim magistarski rad.
30.11.2009 - Dan kada je premijera mog animiranog filma na kojem sam radio zadnjih nekoliko mjeseci.
30.11.2009 - Dan do kojeg je deadline za aplikaciju za Robert Bosch Stiftung za moj sljedeći animirani projekat
30.11.2009 - Dan do kojeg je deadline za aplikaciju za poziciju producenta na "Sarajevo City of Film" projektu
30.11.2009 - Ima jo neto ali se sad ne mogu sjetiti
... i onda ljudi pitaju zato ne postavljam fotke...
What? Where? How?
OK, I must admit I was a bit confused when I got DD this morning. Not happy, not jumping 10 feet high, not convulsing on the floor, just confused. I just didn't expect it. I always thought DD's are something that happens to OTHER people. I still feel like not having realized that I got a DD. Maybe I realize it sometime during the rest of the day... but, yeah, thanks to everyone, especially to whoever suggested me for DD and for all your nice comments.
Last December I lost all of my personal documents in a strange accident which involved me, my friend Nancy, an old bridge, a river and a bag with damaged zipper. Since the bureaucracy in Bosnia
© 2009 - 2024 villewilson
Comments27
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In
Hihi strava. Napisao si journal bez toga da opsuješ nešto nekoj poznatoj estradnoj ličnosti. Ponosan sam na tebe