Journals94
Newest
Fak jea
3 min read
Mislio sam da sam napokon naučio HDR kad sam prošli put pisao journal. Jesam šipak. Opet mi se sve odbilo od glavu i svaka slika koju sam napravio nakon tog journala nije ni na šta ličila (a kao slikovni primjer možemo navesti ovu: fav.me/d2ywlas
Kad smo već kod te slike, tu se desila zanimljiva stvar: Crkao mi je shutter na fotoaparatu istog dana kada sam napravio referentne fotke za tu sliku. Onda sam poslao tijelo fotoaparata (Nikon D90) na servis, sačekao mjesec dana i dobio ga taman na vrijeme da mi crkne baterija. Onda porudžba, paprena cijena baterije, taman stigla, ubacim u punjač i ode punjač u tri p.m. (polja mandarina - u slučaju da vas interesuje šta skraćenica znači). Odem do Zagreba, nabavim usput novi punjač, po još paprenijoj cijeni (valjda ih prave od 24-karatnog zlata kombinovanog sa smolom hiljadugodišnjeg endemskog hrasta gužnjaka - to bi objasnilo cijenu), vratim se kući, zakači me projekat na poslu cijeli mjesec, oslobodim se projekta i onda lijepo crkne Macintosh.
Mislim da to ukratko objašnjava gdje sam bio zadnjih par mjeseci. Obzirom da sam sad tu, podrazumijeva se da je Macintosh popravljen (naravno po cijeni od 50 KM po satu servisa) a da sam ja nakon cijelog tog veselja potpuno bankrotiran.
Ali nešto se desilo. Nešto što se zapravo prošli put trebalo desiti. Naučio sam HDR. Ovaj put na ispravan način. Kriva je slučajnost. Nehotice zatečen članak na jednom linku, o linearnom workflowu u Cinemi4D i After Effectsu. Na prvi pogled nikakve veze sa HDR-om ili photoshopom. No ono što sam saznao pomoću tog članka, način na koji računari interpretiraju boje, odstupanja u gamma-krivuljama i razlog zašto svaka slika čim je malo posvijetlite ode u pakao preeksponiranosti - sve je napokon bilo jasno i sve se složilo u jednu cjelinu. Po prvi put nakon 12 godina zajebancije sa drugim po redu programom kojeg istovremeno najviše mrzim i volim (na prvom mjestu je i dalje After Effects, koje je to nelogično sranje za naučiti i šta sam kose počupao dok sam s njim došao na zelenu granu, mogao sam si džemper isplesti, doduše bizaran džemper) sve je postalo kristalno jasno. Mislim po prvi put kristalno jasno u vezi sa nekim programom, ne prvi put kristalno jasno u životu općenito - prvi put u životu mi je sve bilo kristalno jasno nakon što sam pojeo hamburger iz "Pingvina" koji je prethodno stajao 5 dana u frižideru, i tad sam bio cijelih 6 sati u stanju višeg nivoa percepcije. Kasnije sam ponovo pokušao isti eksperiment, ali sve što sam dobio bili su žgaravica i proljev.
Anyway, ona zadnja stvar koju sam postavio, Airship Landing, fav.me/d3844m6 je ustvari prvi rezultat mog novouspostavljenog režima rada, koristeći RAW fajlove, 16-bitno procesiranje slike u Photoshopu, bježanje od JPEG-a kao Sanader od finansijske policije, te najbitnije, linearni workflow.
Nadajmo se da ovo nije još jedna preduhitrena pogrešna procjena, još jedan zajeb koji će me koštati još par godina traženja nove tehnike i da ću sad napokon krenuti s radom onako kako sam od samog početka želio.
Pozdrav svima koji me još uvijek prate (mada vjerujem da vas je malo ostalo, obzirom na moju popriličnu odsutnost u zadnjih 2 i po godine) i +favujemo se
Kad smo već kod te slike, tu se desila zanimljiva stvar: Crkao mi je shutter na fotoaparatu istog dana kada sam napravio referentne fotke za tu sliku. Onda sam poslao tijelo fotoaparata (Nikon D90) na servis, sačekao mjesec dana i dobio ga taman na vrijeme da mi crkne baterija. Onda porudžba, paprena cijena baterije, taman stigla, ubacim u punjač i ode punjač u tri p.m. (polja mandarina - u slučaju da vas interesuje šta skraćenica znači). Odem do Zagreba, nabavim usput novi punjač, po još paprenijoj cijeni (valjda ih prave od 24-karatnog zlata kombinovanog sa smolom hiljadugodišnjeg endemskog hrasta gužnjaka - to bi objasnilo cijenu), vratim se kući, zakači me projekat na poslu cijeli mjesec, oslobodim se projekta i onda lijepo crkne Macintosh.
Mislim da to ukratko objašnjava gdje sam bio zadnjih par mjeseci. Obzirom da sam sad tu, podrazumijeva se da je Macintosh popravljen (naravno po cijeni od 50 KM po satu servisa) a da sam ja nakon cijelog tog veselja potpuno bankrotiran.
Ali nešto se desilo. Nešto što se zapravo prošli put trebalo desiti. Naučio sam HDR. Ovaj put na ispravan način. Kriva je slučajnost. Nehotice zatečen članak na jednom linku, o linearnom workflowu u Cinemi4D i After Effectsu. Na prvi pogled nikakve veze sa HDR-om ili photoshopom. No ono što sam saznao pomoću tog članka, način na koji računari interpretiraju boje, odstupanja u gamma-krivuljama i razlog zašto svaka slika čim je malo posvijetlite ode u pakao preeksponiranosti - sve je napokon bilo jasno i sve se složilo u jednu cjelinu. Po prvi put nakon 12 godina zajebancije sa drugim po redu programom kojeg istovremeno najviše mrzim i volim (na prvom mjestu je i dalje After Effects, koje je to nelogično sranje za naučiti i šta sam kose počupao dok sam s njim došao na zelenu granu, mogao sam si džemper isplesti, doduše bizaran džemper) sve je postalo kristalno jasno. Mislim po prvi put kristalno jasno u vezi sa nekim programom, ne prvi put kristalno jasno u životu općenito - prvi put u životu mi je sve bilo kristalno jasno nakon što sam pojeo hamburger iz "Pingvina" koji je prethodno stajao 5 dana u frižideru, i tad sam bio cijelih 6 sati u stanju višeg nivoa percepcije. Kasnije sam ponovo pokušao isti eksperiment, ali sve što sam dobio bili su žgaravica i proljev.
Anyway, ona zadnja stvar koju sam postavio, Airship Landing, fav.me/d3844m6 je ustvari prvi rezultat mog novouspostavljenog režima rada, koristeći RAW fajlove, 16-bitno procesiranje slike u Photoshopu, bježanje od JPEG-a kao Sanader od finansijske policije, te najbitnije, linearni workflow.
Nadajmo se da ovo nije još jedna preduhitrena pogrešna procjena, još jedan zajeb koji će me koštati još par godina traženja nove tehnike i da ću sad napokon krenuti s radom onako kako sam od samog početka želio.
Pozdrav svima koji me još uvijek prate (mada vjerujem da vas je malo ostalo, obzirom na moju popriličnu odsutnost u zadnjih 2 i po godine) i +favujemo se
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In
Research Finished
2 min read
I got bored with photography few years ago. I wanted to take it much further beyond just point-and-shoot. I wanted to edit the hell out of my photos, in order for them too look like paintings, but I didn't like any of that photomanipulation stuff. Then I discovered HDR. And then I discovered it was much, much harder than it seemed at first, to achieve the results I wanted. Thus began a research into the advanced aspects of HDR which took me few years and a lot of experimenting.
Finally I seem to have reached my goal. Meanwhile I made a lot of mistakes over the course of exploration. I didn't want it to look realistic, but I also didn't want it to look overpixelated and overcontrastized like the HDR's I usually see around DA. What I wanted was to achieve a look of a watercolor painting.
Well, now I seem to have established a workflow which finally produces desirable results in most cases. Of course, it isn't the same for all the images, many steps have to be changed and adjusted in regard to what's present in the frame, and it requires three image-processing applications and several filters (and about 90 minutes per picture when not using masks, or up to 5 hours when using masks and manually adjusting fine details), but at least now I KNOW what to do every step of the way, from choosing the scene until the final touch in Photoshop.
Finally I seem to have reached my goal. Meanwhile I made a lot of mistakes over the course of exploration. I didn't want it to look realistic, but I also didn't want it to look overpixelated and overcontrastized like the HDR's I usually see around DA. What I wanted was to achieve a look of a watercolor painting.
Well, now I seem to have established a workflow which finally produces desirable results in most cases. Of course, it isn't the same for all the images, many steps have to be changed and adjusted in regard to what's present in the frame, and it requires three image-processing applications and several filters (and about 90 minutes per picture when not using masks, or up to 5 hours when using masks and manually adjusting fine details), but at least now I KNOW what to do every step of the way, from choosing the scene until the final touch in Photoshop.
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In
Kraj se blizi
1 min read
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In
Zasto nema vise journala
4 min read
... jer sam prezaposlen.
Naravno, mogao bih kao 50% ljudi ovdje svako malo dolaziti i postavljati kratke poruke tipa "ej ljudi, šta ima, nešto baš i ne stignem u zadnje vrijeme postavljati journale", a mogu jednostavno ne javljati se milion godina, doći, postaviti ovaj bullshit i opet nestati na neodređen period.
By the way, svašta se promijenilo. Sad sam napokon zvanično filmski producent, kako po fakultetskoj diplomi tako i po zanimanju. To dostignuće se još nije stiglo proslaviti, ali budem i to vjerovatno uradio nekad sredinom 9. mjeseca, naravno uz mnogo ljudi i alkohola. Radim još uvijek na svom prvom animiranom filmu, koji bi trebao biti gotov do 15. 09. (a već vidim da ću zakasniti), te na još tri druga projekta koja su tek u početnoj fazi.
Sarajevo Film Festival je izvanredno prošao, bio sam član Talent Campusa, upoznao tonu producenata iz okolnih zemalja, dogovorio par potencijalnih projekata, naučio kako radi berza za posredovanje i budžetiranje igranih i dokumentarnih filmova, imao priliku upoznati osobe koje nisam nikad ni sanjao da ću uživo vidjeti i upoznati (Stellan Skallsgard, Darren Androwsky, Gillian Anderson), sjediti do Mickey Rourkea, te steći mnoštvo kontakata (a u ovom poslu the most important thing is to know people who know people).
Sad bih, kao, trebao da se zatvorim ponovo u kuću i radim neprekidno do 15. 10. da crtić bude završen na vrijeme, no uz moju koncentraciju i sklonost ka birtijama vidjet ćemo kako će to završiti.
I gdje da čovjek pored svega toga nađe vremena za slikanje? Jeli mi malo krivo zbog toga? Naravno da jeste. Moj dragi Nikon D90 čini mi se još uvijek svježim i tek kupljenim (mada će evo uskoro godina dana kako sam ga kupio) a nisam ispucao ni 7000 slika (a i ovo što sam ispucao nije čemu, pogotovo obzirom da nije bilo nikakvih specijalnih photosessiona niti putovanja, jedino Barcelona je nečemu valjala) i fotkanje mi generalno nedostaje. I mogao bih se ja sad tješiti da će biti vremena i za to, no obzirom u kakav sam posao uletio, nešto ne vidim sebe u bliskoj mogućnosti kao čovjeka koji će imati vremena za bilo šta u životu sem posla i povremenog birtijanja. Zato će u ovu galeriju, kao što je to u zadnjih par mjeseci običaj, sporadično uletati po jedna ili dvije slike mjesečno, niko ih neće komentarisati (pošto vidim da se većina ljudi koji su nekad znali obitavati ovdje odselila na neke druge stranice), a ja ću razmišljati i dalje ima li smisla da ovaj account držim otvorenim ili da ga napokon jednom zasvagda ukinem. Mislim, pogledajmo istini u oči, Deviant Art je nekako zamro. Nije to ni do kakvih pogrešnih poteza, dizajna, community-ja ili bilo čega drugog, već jednostavno... pojavio se Facebook, pojavile su se brojne druge stranice, portali, gluposti i ljudi su prestali dolaziti. Jednostavno se promijenila cjelokupna furka ljudi koji dolaze na ovu stranicu i dok sam nekada mogao upoznavati interesantne ljude s kojima sam dijelio fotografske sklonosti i s kojima sam u većini slučajeva imao priliku naknadno se uživo upoznati i do današnjeg dana ostati u nekom kontaktu, danas vidim samo gomilu slučajnih prolaznika, koji tek s vremena na vrijeme svrate do galerije, ostave neki bezlični komentar ispod fotografije, tipa "nice" i nastave dalje svojim putem.
Deviant Film mi se, međutim, čini kao perspektivan novi pravac na ovoj stranici i community koji se tu okuplja i nastaje čini se veoma perspektivan. Ako ostanem na ovom sajtu, moje buduće djelovanje će se vjerovatno odvijati u pravcu filma, ne samo zbog mog sadašnjeg zanimanja, već i zato jer imam osjećaj da ću imati s kime da razmjenjujem ideje i međusobno dogovaram kooperaciju ili projekte.
Vidimo se na filmovima
Naravno, mogao bih kao 50% ljudi ovdje svako malo dolaziti i postavljati kratke poruke tipa "ej ljudi, šta ima, nešto baš i ne stignem u zadnje vrijeme postavljati journale", a mogu jednostavno ne javljati se milion godina, doći, postaviti ovaj bullshit i opet nestati na neodređen period.
By the way, svašta se promijenilo. Sad sam napokon zvanično filmski producent, kako po fakultetskoj diplomi tako i po zanimanju. To dostignuće se još nije stiglo proslaviti, ali budem i to vjerovatno uradio nekad sredinom 9. mjeseca, naravno uz mnogo ljudi i alkohola. Radim još uvijek na svom prvom animiranom filmu, koji bi trebao biti gotov do 15. 09. (a već vidim da ću zakasniti), te na još tri druga projekta koja su tek u početnoj fazi.
Sarajevo Film Festival je izvanredno prošao, bio sam član Talent Campusa, upoznao tonu producenata iz okolnih zemalja, dogovorio par potencijalnih projekata, naučio kako radi berza za posredovanje i budžetiranje igranih i dokumentarnih filmova, imao priliku upoznati osobe koje nisam nikad ni sanjao da ću uživo vidjeti i upoznati (Stellan Skallsgard, Darren Androwsky, Gillian Anderson), sjediti do Mickey Rourkea, te steći mnoštvo kontakata (a u ovom poslu the most important thing is to know people who know people).
Sad bih, kao, trebao da se zatvorim ponovo u kuću i radim neprekidno do 15. 10. da crtić bude završen na vrijeme, no uz moju koncentraciju i sklonost ka birtijama vidjet ćemo kako će to završiti.
I gdje da čovjek pored svega toga nađe vremena za slikanje? Jeli mi malo krivo zbog toga? Naravno da jeste. Moj dragi Nikon D90 čini mi se još uvijek svježim i tek kupljenim (mada će evo uskoro godina dana kako sam ga kupio) a nisam ispucao ni 7000 slika (a i ovo što sam ispucao nije čemu, pogotovo obzirom da nije bilo nikakvih specijalnih photosessiona niti putovanja, jedino Barcelona je nečemu valjala) i fotkanje mi generalno nedostaje. I mogao bih se ja sad tješiti da će biti vremena i za to, no obzirom u kakav sam posao uletio, nešto ne vidim sebe u bliskoj mogućnosti kao čovjeka koji će imati vremena za bilo šta u životu sem posla i povremenog birtijanja. Zato će u ovu galeriju, kao što je to u zadnjih par mjeseci običaj, sporadično uletati po jedna ili dvije slike mjesečno, niko ih neće komentarisati (pošto vidim da se većina ljudi koji su nekad znali obitavati ovdje odselila na neke druge stranice), a ja ću razmišljati i dalje ima li smisla da ovaj account držim otvorenim ili da ga napokon jednom zasvagda ukinem. Mislim, pogledajmo istini u oči, Deviant Art je nekako zamro. Nije to ni do kakvih pogrešnih poteza, dizajna, community-ja ili bilo čega drugog, već jednostavno... pojavio se Facebook, pojavile su se brojne druge stranice, portali, gluposti i ljudi su prestali dolaziti. Jednostavno se promijenila cjelokupna furka ljudi koji dolaze na ovu stranicu i dok sam nekada mogao upoznavati interesantne ljude s kojima sam dijelio fotografske sklonosti i s kojima sam u većini slučajeva imao priliku naknadno se uživo upoznati i do današnjeg dana ostati u nekom kontaktu, danas vidim samo gomilu slučajnih prolaznika, koji tek s vremena na vrijeme svrate do galerije, ostave neki bezlični komentar ispod fotografije, tipa "nice" i nastave dalje svojim putem.
Deviant Film mi se, međutim, čini kao perspektivan novi pravac na ovoj stranici i community koji se tu okuplja i nastaje čini se veoma perspektivan. Ako ostanem na ovom sajtu, moje buduće djelovanje će se vjerovatno odvijati u pravcu filma, ne samo zbog mog sadašnjeg zanimanja, već i zato jer imam osjećaj da ću imati s kime da razmjenjujem ideje i međusobno dogovaram kooperaciju ili projekte.
Vidimo se na filmovima
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In
What? Where? How?
4 min read
OK, I must admit I was a bit confused when I got DD this morning. Not happy, not jumping 10 feet high, not convulsing on the floor, just confused. I just didn't expect it. I always thought DD's are something that happens to OTHER people. I still feel like not having realized that I got a DD. Maybe I realize it sometime during the rest of the day... but, yeah, thanks to everyone, especially to whoever suggested me for DD and for all your nice comments.
Last December I lost all of my personal documents in a strange accident which involved me, my friend Nancy, an old bridge, a river and a bag with damaged zipper. Since the bureaucracy in Bosnia is one of those things Dante used as a source of inspiration when he wrote "Dante's Hell", I needed more than two months, 200 Euro and over 30 different papers to get my ID, my driving license and my car papers renewed. And after I did all of this, I went to the bank in order to renew my debit card, which was also lost with the other documents, but I couldn't renew it without the ID. And then I discovered that for renewing the debit card, according to laws of Raffeisen bank, I have to go and fill 30 different papers in order to publicly announce my debit card to be lost, to publish an announcement in local newspaper that I have lost my debit card with this and that serial number, to write a report for police department and for the bank and after all of that they'll need two months to give me another debit card, of course after I pay 60 Euro for expenses. WTF? (Raffeisen is actually a German bank which opened a ton of offices in Bosnia but they like to treat they customers as beings of lower status, with an air of superiority and aloofness. Let's see them doing this in Germany with German citizens... no they would never do that, but if they work with Bosnians, that's no problem, let's treat them like stupid animals, those Bosnians, they don't deserve anything better).
And to cut the long story short... now I have neither credit card nor debit card nor nothing and I can neither buy books from Amazon nor pay for renewal of my Deviant Art account. So that will have to wait for now.
Meanwhile I managed to finish all of my courses in postgraduate studies of Digital Movie Production. Last Monday I submitted all of my work (that short movie "Drugs kill Dreams" for which I got a DD is a part of it) and got two weeks off, in order to relax a little bit, have a vacation (which I won't have because I'm broke) and get enough sleep. So I'm kinda free now until 20th of April, and from that day on, I'll have to work on my project in order to complete my studies. And that project is a short 3D animated movie, 5-10 min. I'll have to do everything myself, starting from concept art, synopsis, script, recording book, audio, soundtrack, 3D modeling, to animation, production, post-production, effects and all the things I forgot to mention. I'll have 20 weeks in order to complete this assignment and to finally get my Masters degree in Digital Media, which will probably take place sometime around August. So there's a lot of work expecting me in the next period, and until then I'll do some more HDR photos, which I've finally got a hang of.
So, I want to thank everyone once again for Daily Deviation and for supporting me all those years.
There will be more movies soon, I just have to get some things straightened in my life, but there are already three more scripts I want to turn into short movies.
Until then, bye and good luck
Last December I lost all of my personal documents in a strange accident which involved me, my friend Nancy, an old bridge, a river and a bag with damaged zipper. Since the bureaucracy in Bosnia is one of those things Dante used as a source of inspiration when he wrote "Dante's Hell", I needed more than two months, 200 Euro and over 30 different papers to get my ID, my driving license and my car papers renewed. And after I did all of this, I went to the bank in order to renew my debit card, which was also lost with the other documents, but I couldn't renew it without the ID. And then I discovered that for renewing the debit card, according to laws of Raffeisen bank, I have to go and fill 30 different papers in order to publicly announce my debit card to be lost, to publish an announcement in local newspaper that I have lost my debit card with this and that serial number, to write a report for police department and for the bank and after all of that they'll need two months to give me another debit card, of course after I pay 60 Euro for expenses. WTF? (Raffeisen is actually a German bank which opened a ton of offices in Bosnia but they like to treat they customers as beings of lower status, with an air of superiority and aloofness. Let's see them doing this in Germany with German citizens... no they would never do that, but if they work with Bosnians, that's no problem, let's treat them like stupid animals, those Bosnians, they don't deserve anything better).
And to cut the long story short... now I have neither credit card nor debit card nor nothing and I can neither buy books from Amazon nor pay for renewal of my Deviant Art account. So that will have to wait for now.
Meanwhile I managed to finish all of my courses in postgraduate studies of Digital Movie Production. Last Monday I submitted all of my work (that short movie "Drugs kill Dreams" for which I got a DD is a part of it) and got two weeks off, in order to relax a little bit, have a vacation (which I won't have because I'm broke) and get enough sleep. So I'm kinda free now until 20th of April, and from that day on, I'll have to work on my project in order to complete my studies. And that project is a short 3D animated movie, 5-10 min. I'll have to do everything myself, starting from concept art, synopsis, script, recording book, audio, soundtrack, 3D modeling, to animation, production, post-production, effects and all the things I forgot to mention. I'll have 20 weeks in order to complete this assignment and to finally get my Masters degree in Digital Media, which will probably take place sometime around August. So there's a lot of work expecting me in the next period, and until then I'll do some more HDR photos, which I've finally got a hang of.
So, I want to thank everyone once again for Daily Deviation and for supporting me all those years.
There will be more movies soon, I just have to get some things straightened in my life, but there are already three more scripts I want to turn into short movies.
Until then, bye and good luck
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In