Mislio sam da sam napokon naučio HDR kad sam prošli put pisao journal. Jesam šipak. Opet mi se sve odbilo od glavu i svaka slika koju sam napravio nakon tog journala nije ni na šta ličila (a kao slikovni primjer možemo navesti ovu: [link]

Kad smo već kod te slike, tu se desila zanimljiva stvar: Crkao mi je shutter na fotoaparatu istog dana kada sam napravio referentne fotke za tu sliku. Onda sam poslao tijelo fotoaparata (Nikon D90) na servis, sačekao mjesec dana i dobio ga taman na vrijeme da mi crkne baterija. Onda porudžba, paprena cijena baterije, taman stigla, ubacim u punjač i ode punjač u tri p.m. (polja mandarina - u slučaju da vas interesuje šta skraćenica znači). Odem do Zagreba, nabavim usput novi punjač, po još paprenijoj cijeni (valjda ih prave od 24-karatnog zlata kombinovanog sa smolom hiljadugodišnjeg endemskog hrasta gužnjaka - to bi objasnilo cijenu), vratim se kući, zakači me projekat na poslu cijeli mjesec, oslobodim se projekta i onda lijepo crkne Macintosh.

Mislim da to ukratko objašnjava gdje sam bio zadnjih par mjeseci. Obzirom da sam sad tu, podrazumijeva se da je Macintosh popravljen (naravno po cijeni od 50 KM po satu servisa) a da sam ja nakon cijelog tog veselja potpuno bankrotiran.

Ali nešto se desilo. Nešto što se zapravo prošli put trebalo desiti. Naučio sam HDR. Ovaj put na ispravan način. Kriva je slučajnost. Nehotice zatečen članak na jednom linku, o linearnom workflowu u Cinemi4D i After Effectsu. Na prvi pogled nikakve veze sa HDR-om ili photoshopom. No ono što sam saznao pomoću tog članka, način na koji računari interpretiraju boje, odstupanja u gamma-krivuljama i razlog zašto svaka slika čim je malo posvijetlite ode u pakao preeksponiranosti - sve je napokon bilo jasno i sve se složilo u jednu cjelinu. Po prvi put nakon 12 godina zajebancije sa drugim po redu programom kojeg istovremeno najviše mrzim i volim (na prvom mjestu je i dalje After Effects, koje je to nelogično sranje za naučiti i šta sam kose počupao dok sam s njim došao na zelenu granu, mogao sam si džemper isplesti, doduše bizaran džemper) sve je postalo kristalno jasno. Mislim po prvi put kristalno jasno u vezi sa nekim programom, ne prvi put kristalno jasno u životu općenito - prvi put u životu mi je sve bilo kristalno jasno nakon što sam pojeo hamburger iz "Pingvina" koji je prethodno stajao 5 dana u frižideru, i tad sam bio cijelih 6 sati u stanju višeg nivoa percepcije. Kasnije sam ponovo pokušao isti eksperiment, ali sve što sam dobio bili su žgaravica i proljev.

Anyway, ona zadnja stvar koju sam postavio, Airship Landing, [link] je ustvari prvi rezultat mog novouspostavljenog režima rada, koristeći RAW fajlove, 16-bitno procesiranje slike u Photoshopu, bježanje od JPEG-a kao Sanader od finansijske policije, te najbitnije, linearni workflow.

Nadajmo se da ovo nije još jedna preduhitrena pogrešna procjena, još jedan zajeb koji će me koštati još par godina traženja nove tehnike i da ću sad napokon krenuti s radom onako kako sam od samog početka želio.

Pozdrav svima koji me još uvijek prate (mada vjerujem da vas je malo ostalo, obzirom na moju popriličnu odsutnost u zadnjih 2 i po godine) i +favujemo se